Proslo je petnaestak godina od odlaska Dzemsa Dina srpskog fudbalera-umro je mlad i lep,vecno cemo ga pamtiti...

Stajali smo pred spomenikom prekrivenim crno-belom zastavom. Sipila je jesenja kisa. Oko spomenika, koji ce biti otkriven za koji cas, okupilo se puno mladih ljudi-mladica i devojaka za koje je Dragan Mance bio simbol,ne samo vrsnog igraca,nego i momka koji u sebi nosi silinu i snagu citave generacije. Ali,bilo je tu i starijih,koji su vec videli mnogo toga,koji su pamtili mnoge velike sportiste i koji su dosli da izraze svoje postovanje fudbaleru koji je nosio nesto tipicno svoje.... Spomenik su otkrili Radanovic i Vermezovic, sadasnji i buduci kapiten Partizana. Pod Radanovicevom dirigentskom palicom, Vermezovic i Mance nacinili su svoje prve igracke korake u Partizanovom dresu. Pod Vermezovicevom komandom, krenuce putevima fudalske slave jedna nova generacija kojoj je pripadao Mance! Kada su Radanovic i Vermezovic uklonili crno-belu zastavu, kisa je orosila prelepi spomenik. Sa rukama podignutim ka nebu, stajao je pred svima, ponovo Dragan Mance kakvog ga pamtimo, u transu, na kolenima, u trenucima dok je tresao protivnicke mreze!

Izmedju Radanovica i Vermezovica kao nekada, dok su igrali zajedno- radovali se i pobedjivali! - stajao je ponovo Dragan Mance, sa podignutim rukama... Za sve koji su se tog kisnog subotnjeg popodneva, u velikom broju okupili oko Mancetovog spomenika, bio je to trenutak neizmerne tuge, ali i ponosa. Stajali su pred igracem koji je obezelio jednu fudbalsku epohu, ne iskazujuci se do kraja. Smrt ga je grubo zaustavila- dok je bio u naponu snage! Ali bas zato,pamticemo ga zauvek onakvog kakav je bio u svojim najboljim trenucima...

Dragan Mance ostavio nam je najbolji deo sebe!

Bice jos bezbroj utakmica i mnogi mladi nosice dres sa brojem "devet" i postizace golove koji ce publiku dizati na noge. Ali uvek, kad postignu gol, setice se Dragana Mancea i njegovih ruku prkosno podignutih prema nebu, i njegovog dugog klizanja po travi, kojimje davao oduska svojoj radosti... Za sve nas Dragan Mance je bio i ostace- blistava zvezda na fudbalskom nebu. Decak koji je svoj talenat i mladalacku silinu pretvorio u oplemenjene gestove radosti! On nije rekao svoju poslednju rec na fudbalskom polju- otisao je mnogo ranije, nego sto je bilo ko ocekivao. Ali, ono sto je ostavio za sobom, vise je od uspomena: to je neizmerna energija koja ce vecno zraciti i koja ce ispunjavati novom snagom generacije koje budu dolazile, da se posvete fudbalskoj igri.
Mance je postao simbol.

Njegova mladost i njegova snaga, njegov zanos skojim se predavao igri i njegovi golovi koji su se pretvarali u ekstazu- to su nezaboravna fudbalska znamenja, cija je slika sacuvana za sva vremena na ovom bronzanom spomeniku, sa cijeg su otkrivanja igraci Partizana posli u nove sampionske bitke. Deo Partizanove buduce fudbalske slave, zato, pripadace uvek i Draganu Manceu.

Partizanov vesnik, septembar 1985.