|
|
|
Za Zagreb se kretalo vece pre tekme, oko 22.00, a okupljanje Grobara je bilo zakazano na tradicionalno sastajalistu – Terazijskoj cesmi. Pampi i prva ekipa naoruzani nozevima, bokserima i rakijom sedeli su u "Moskvi" i pevali patriotske pesme. Muca i pankeri obuceni u crno od ulicnih cistaca uzeli su sve metle i stekovali njihove drske za put. Oko tri stotine fudbalskih fanatika bilo je spremno za put u Zagreb. U vozu je jedan vagon bio okupiran i rezervisan za prvu ekipu dok su se ostali rasporedili po ostatku voza. Bilo je tu i Pristevaca (predvodjenih Tosketom i Saletom), Vranjanaca (ciji jezik niko nije razumeo), Novosadjana... Pampi je svoj vagon ukrasio grafitima: "Ziveo kralj Petar", i "Velika Srbija", sto je u ono vreme bilo razvno skandalu. Po dolasku u Zagreb, razlegla se pesma kojom su probudjeni igraci Partizana koji su odseli u "Esplanadi". Odmah je doslo do sukoba sa murijom i Pampi je priveden. Razdrazeni Grobari posecuju obliznji dragstor gde besplatno namiruju glad i zedj, na ocigled zaprepascenih trgovaca. Krece se ka Maksimiru i kupuju se karte za utakmicu koju mnogi nece ni odgledati. Usput se posecuje kasarna iz koje sa spratova iskacu vojnici Grobari i pridruzuju nam se, kao i Sarajevska ekipa naoruzana do zuba. Odsedamo u maksimirskom parku gde odmaramo i pijemo cekajuci pocetak. Odjednom u park ulazi grupa od 20 –ak pijanih navijaca Dinama, pevajuci: "Gde ste sada Grobari", ne sanjajuci gde se nalaze. Doslo je do prve tuce i oni su bili razjureni uz pesmu: "Ima nas Grobara 200 miliona...". Posle ovoga se na ulazu u park okupilo oko 1000 (a pojedini Grobari su tvrdili da ih je bilo i mnogo vise) navijaca Dinama predvodjenih lokalnim dripcima jakih misica i slabih mozgova. Kada sam video nepreglednu masu purgera kako se zalece na nas sa svih strana, pomislio sam da nam nema spasa. basta restorana u kojem smo sedeli i pili bila je opkoljena sa svih strana. A tada se dogodilo nesto sto se retko vidja cak i u filmovima. Grobari vade svoj arsenal oruzja i uz gomilu flasa koje su pokupili iz gajbi pomenutog restorana zalecu se na napadace. Ovi nisu stigli ni da se iznenade a vec su bili prinudjeni na povlacenje. Obe gomile su se vratile na pocetne polozaje a zatim ponovo dolazi do medjusobnog sukoba, ovog puta kod ulaza na stadion. najvecu tucu koju sam ikada video prekinulo je desetak marica i jos toliko policijskih automobila. Nas oko 150 je privedeno u stanicu gde nas smestaju u hol i daju nam tranzistor da slusamo prenos utakmice. Pristizu novi uhapseni Grobari zbog pravljenja nereda na stadionu i od njih saznajemo da nasih ima oko 2000 i da sve vreme pevaju i skandiraju. Cerin daje gol, Dinamo vodi, ali mi neprestano pevamo. Tada nastaje: "I kada ne budes prvi ti...". Smajic tada izjednacuje i u stanici milicije nastaje pravi haos. Stolovi i stolice lete na sve strane i radost je neopisiva. Utakmica je zavrsena 1:1 i nas pustaju po desetoricu, mi se okupljamo iza coska i krecemo na zeleznicku stanicu. Ovo gostovanje pamtim po nekoliko specificnosti: nikada, ni pre ni kasnije, nisam video tucu u kojoj je ucestvovalo oko 1500 navijaca, a pogotovo da je manjina razbila vecinu. U medijima ni slovce o neredima. Tada je huliganima zaista bilo lakse jer novinari su se pribojavali da pisu o "ilegalnom" razbijanju bratstva i jedinstva, a milicija nije ni pomisljala sta su Grobari u stanju da urade, pa je na mesto dogadjaja (na nase zadovoljstvo) dolazila sa zakasnjenjem. I na kraju tada sam prvi put osetio da stvarno pripadam najludjoj navijackoj grupi na svetu – GROBARIMA, navijacima beogradskog Partizana. |