|
Nas cetvorica smo krenuli iz NS
kolima oko ponoci i stigli u Zg u ranim jutarnjim satima. Nismo imali karte
(propala moja varijanta za novinarski upad) i skoro ceo dan sam lutao po centru
ispod hale trazeci karte. Ljudi su bili u soku i neverici kad su skontali da se
ne salim kada govorim da smo navijaci iz Srbije i da nam trebaju karte. Nismo ih
nasli do nekih dva sata pre utakmice kada smo odlucili da prosetamo i "ulovimo"
nekoga za karte. Ni to nam nije proslo i onda smo svratili do hotela Opera i tu
nabasali na ostale Grobare i igrace. Bilo nas je ukupno 22-ica, svi iz JF, uz
30-tak prijatelja kluba i novinara. Tu smo se ubacili u bus i otisli sa njima na
tekmu.
Necu ni da vam opisujem kakav je bio izraz lica domacih navijaca kada su
shvatili ko smo i odakle smo. I policija je bila sokirana i iznenadjena i sat
vremena su nas drzali pred halom dok se nisu organizovali za ulaz. I nasi iz
kluba su bili iznenadjeni. Imao sam prilike da budem tik uz Vujosevica,
Todorica, Sibinovica i Danilovica kada su shvatili da nas ima vise od 20. Bili
su zbunjeni ali i zabrinuti.
Usli smo u halu uz pretnje policije da ce nas pri prvom skandiranju ili
pokazivanju transparenata izbaciti. Ni to nam naravno nije bilo dovoljno i odmah
na pocetku sam uslikao dvojicu nasih sa majicama Vandal Boys. Policija je
odrzala svoje obecanje i izvela ih iz hale. Naravno ovome je prethodio brutalni
pretres, prozivke i pretnje da budemo mirni ili ce nam skinuti glave. Tokom
prvog poluvvremena uglavnom smo se radovali kada su nasi postizali poene. Na
svaku trojku dizala su se tri prsta. To je naravno iritiralo masu oko nas. U
stvari domaci su bili tik ispod nas (bez policije izmedju) i na metar ipo sa
strane, ali naravno nam nisu nista smeli. Sem verbalnog vredjanja i pozivanja :
dodjite ako ste hrabri!? Eto to je hrvatsko junastvo.
Na poluvremenu smo na prozivanja Hrvata razvili crno-bele salove sto je izazvalo
pravu ludnicu u hali. Bilo je jako kriticno u tim trenucima, ali je policija
reagovala i prvo smirila nas, a potom i domace.
Posto je rezultat bio takav kakav je bio i mi smo se primirili u drugom delu i
razmisljali o povratku iz hale. Na kraju utakmice je bilo prilicno kritino. Palo
je nekoliko petardi i jedna odvaljena stolica, uz pregrst psovki, vredjanja i
naravno pozivanja sa rastojanja da dodjemo...Ja sam bio prvi do policajaca, ali
niko, ali bas niko se nije usudio i krenuo da udari, niti da pljuje ili slicno.
"Junaci" su se drzali na odstojanju i pretili.
Ostali smo u hali nekih sat vremena i nakon toga izasli. Bilo je jasno da ce se
navijaci vratiti busom sa prijateljima kluba, a nas cetvorica smo uz policijsko
uveravanje da je bezbedno sami uputili ka Kranjcevicevoj i stadionu FK Zagreb da
bi tamo nasli prevoz. Bilo je dosta grupica tu oko hale, ali nam niko nije
prilazio, vec se sve svelo na verbalna vredjanje Srba i slicno...
Imali smo i jedan mali incident pri povratku u kolima, kad su nam prisli kolima
neki likovi i prozivali, ali je sve ostalo na tome.
Sve u svemu jedno lepo putovanje. Nadam se da ovim otvaramo tradiciju odlazaka u
Zg. |